top of page
20
22
23
24
25
26
27
28
19

Evanđelje po Mateju

Poglavlje 8

1 Ozdravljenje gubavaca

Kad je Isus sišao s gore, pohrli za njim silan svijet. I gle, pristupi neki gubavac, pokloni mu se do zemlje i reče: »Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti.« Isus pruži ruku i dotakne ga se govoreći: »Hoću, očisti se!« I odmah se očisti od gube. Kaže mu Isus: »Pazi, nikomu ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi dar što ga propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.«


5 Vjera rimskog satnika

Kad uđe u Kafarnaum, pristupi mu satnik pa ga zamoli: »Gospodine, sluga mi leži kod kuće uzet, u strašnim mukama.« 7 Kaže mu: »Ja ću doći izliječiti ga.« Odgovori satnik: »Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i izliječen će biti sluga moj. 9 Ta i ja, premda sam čovjek pod vlašću, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: ‘Idi!’ – i ode, drugomu: ‘Dođi!’ – i dođe, a sluzi svomu: ‘Učini to’ – i učini.«
10 Čuvši to, zadivi se Isus i reče onima koji su išli za njim: »Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne nađoh tolike vjere. 11 A kažem vam: Mnogi će s istoka i zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom, 12 a sinovi će kraljevstva biti izbačeni van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi
13 I reče Isus satniku: »Idi, neka ti bude kako si vjerovao!« I ozdravi sluga u taj čas.


14 Ozdravljenje Petrove punice i drugih bolesnika

Ušavši u kuću Petrovu, Isus ugleda njegovu punicu koja ležaše u ognjici. 15 Dotače joj se ruke i pusti je ognjica. Ona ustade i posluživaše mu.

16 A uvečer mu doniješe mnoge opsjednute. On izagna duhove riječju i sve bolesnike ozdravi – 17 da se ispuni što je rečeno po Izaiji proroku: On slabosti naše uze i boli ponese.


18 Zahtjevi apostoplskog zvanja

Kad Isus vidje mnoštvo oko sebe, zapovjedi da se prijeđe prijeko. 19 I pristupi jedan pismoznanac te mu reče: »Učitelju, za tobom ću kamo god ti pošao.« 20 Kaže mu Isus: »Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio.«

21 Drugi mu od učenika reče: »Gospodine, dopusti mi da prije odem i pokopam svoga oca.« 22 Isus mu kaže: »Hajde za mnom i pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve


23 Stišana oluja

Kad uđe u lađu, pođoše za njim njegovi učenici. 24 I gle, žestok vihor nasta na moru tako da lađu prekrivahu valovi. A on je spavao25 Oni pristupiše i probudiše ga govoreći: »Gospodine, spasi, pogibosmo!« 26 Kaže im: »Što ste plašljivi, malovjerni?« Tada ustade i zaprijeti vjetrovima i moru te nasta velika utiha27 A ljudi su u čudu pitali: »Tko je taj da mu se i vjetrovi i more pokoravaju

28 Opsjednuti iz Gadare

I kada dođe prijeko, u gadarski kraj, eto mu u susret dvaju opsjednutih: izlazili su iz grobnica, silno goropadni, te nitko nije mogao proći onim putem. 29 I gle, povikaše: »Što ti imaš s nama, Sine Božji? Došao si ovamo prije vremena mučiti nas?«

30 A podalje od njih paslo je veliko krdo svinja. 31 Zlodusi ga zaklinjahu: »Ako nas istjeraš, pošalji nas u ovo krdo svinja.« 32 On im reče: »Idite!« Oni iziđoše i uđoše u svinje. I gle, sve krdo jurnu niz obronak u more i podavi se u vodama.
33 A svinjari pobjegoše, odoše u grad te razglasiše sve, napose o opsjednutima. 34 I gle, sav grad iziđe u susret Isusu. Kad ga ugledaše, zamole ga da ode iz njihova kraja.

     8:1-9:38 Matej sastavlja deset priča o čudima. Oni prikazuju Isusa kako na svijet donosi božansku svetost koja nadjačava uzroke onečišćenja: grijeh, bolest, demone, pa čak i smrt. Židovi, osobito farizeji, smatrali su nečistima i nedodirljivima one koji su okaljani ovim stvarima; Isus, međutim, zauzima napadački stav protiv zla i svojim moćnim riječima (8:13; 8:16; 8:26; 8:32; 9:6) i fizičkim dodirom (8:3; 8:15; 9:21; 9:25; 9:29) liječi posljedice grijeha. Ne samo da je bio imun na nečistoću, već je nadmoćna moć njegove svetosti išla naprijed kako bi pročistila druge u njegovoj sredini. Ovi događaji također otkrivaju Isusovu naklonost mnoštva (8:1; 8:16; 8:18; 9:8; 9:31; 9:33), kao i sve veće protivljenje skeptičnih autoriteta (9:3; 9:34).

8:1-9:38

     8:2 gubavac: Guba inficira ljudsku kožu, odjeću i domove (Lev 13-14). Kožnu bolest trebao je dijagnosticirati levitski svećenik. Ako se zaraza proširi, žrtva je proglašavana ritualno nečistom i isključena iz društvenog i vjerskog života Izraela. Zakon je od gubavaca zahtijevao da žive u izolaciji i da zadrže odrpan izgled (Lev 13:45-46). Budući da je kontakt s gubavcima druge činio nečistima, prema židovskim standardima bilo je šokantno što je Isus izliječio čovjeka dodirivanjem (7:3). Njegova se sposobnost kasnije spominje kao mesijanska vjerodajnica (11:5).

8:2
8:4

     8:4 dar što ga propisa Mojsije: Zakon je zahtijevao da svakoga tko je izliječen od gube pregleda levitski svećenik (Lev 13,1-3). Nakon odobrenja, osoba bi trebala proći obred očišćenja i ponovno biti uključena u savezni život Izraela. To je uključivalo žrtvu prilagođenu njezinim financijskim mogućnostima (Lev 14:1-32).

     Simbolično: Isusovo čišćenje gubavca označava sakrament pomirenja. Guba predstavlja smrtni grijeh, duhovnu bolest koja gasi milost iz duše i onemogućuje puno sudjelovanje u Crkvi. Ovo stanje može biti zarazno, utječući na druge kroz sablast i lažnu skrušenost. Levitski svećenik predoznačuje svećenike Novog saveza, koji su ključni u pomirenju grešnika s Bogom i vraćanju duhovnog zdravlja kroz sakrament ispovijedi.

8:5

     8:5 satnik: odnosno Centurion; Rimski vojni zapovjednik od 100 vojnika. Naglasak pada na njegov etnički identitet kao pogana koji vjeruje u Isusa (8,10). Prema Luki, bio je naklonjen židovskom narodu i odgovoran za izgradnju sinagoge u Kafarnaumu (Lk 7,5).

8:8

     8:8 Gospodine, nisam dostojan: Pokazuje veliku vjeru i poniznost. Isus se "čudio" (8:10) što je takvu krepost pokazao jedan poganin. Ove su riječi prilagođene za upotrebu u rimskoj liturgiji. Nedostojni primanja Euharistije, kršćani traže da budu očišćeni od osobnih mana i vjeruju u iscjeliteljsku snagu Božje riječi.

8:11

     8:11 sjesti za stol: Aludira na starozavjetno obećanje velike gozbe koja će popratiti mesijansko doba (Iz 25:6-9). 

     Abrahamom, Izakonm i Jakovom: Isus nagovještava sveopće širenje evanđelja svim narodima u Crkvi (28:19). Ovi starozavjetni patrijarsi povezani su s Božjom zavjetnom zakletvom Abrahamu da će svi narodi na kraju dijeliti njegove blagoslove (Post 22:18). Savez je obnovljen s Izakom (Post 26,3-5) i Jakovom (Post 28,14).

8:12

     8:12 plač i škrgut zubi: Opisuje muke prokletih isključenih s nebeske gozbe (22:13). Sličan jezik u Starom zavjetu prikazuje zle koji s mržnjom i gađenjem kleveću pravednike (Job 16:9; Ps 37:12; Ps 112:10).

8:17

     8:17 On slabosti naše uze: Citat ispunjenja iz Iz 53:4. Tu ulogu Isus ispunjava tjelesnim ozdravljenjima. Petar doziva isti Starozavjetni kontekst kako bi također govorio o Isusovom duhovnom ozdravljenju grešnika (1 Pet 2:24-25; Iz 53:5-6). Izaija je prorekao lik Sluge koji će preuzeti grijehe Izraela na sebe i iscijeliti Božji narod (Iz 52:13-53:12). Ovaj Sluga će započeti obnovu plemena Izraela i dovesti neznabošce u Božju obitelj (Iz 49:6). Matej vidi Isusa u ovoj ulozi, uvodeći u kraljevstvo istjerivanjem demona i liječenjem bolesti. Pretpostavlja se bliski odnos između grijeha i fizičke nevolje (Ps 107:17; Iz 33:24).

8:22

     8:22 Hajde za mnom: Učeništvo se temelji na nasljedovanju Krista (Matej 11:29). Za razliku od apostola, koji su napustili svoje poslove i obitelji (Matej 4:19, 22; 9:9), ovaj potencijalni Isusov sljedbenik oklijeva prihvatiti zahtjevni poziv (Matej 8:21).

     neka mrtvi pokapaju svoje mrtve: Pokop je bio sveta dužnost u drevnom židovstvu (Postanak 50:5; Tobija 4:3-4). Isus izdvaja ovaj običaj kako bi naglasio veću važnost učeništva. Odanost Isusu mora biti iznad čak i obiteljskih obaveza (Matej 10:37; 19:29; Luka 14:26). Oni koji su duhovno mrtvi (tj. vezani za svjetovne brige) mogu pokopati fizički mrtve. Isus time ne umanjuje važnost pokopa, već ga koristi kao primjer kako bi pokazao više zahtjeve kršćanskog života.

     Ovaj događaj podsjeća na Ilijin poziv Elizeju da ga slijedi (1. Kraljevima 19:19-21). No, za razliku od Ilije, Isus odbija zahtjev za ispunjenje obiteljskih dužnosti, čime pokazuje da učeništvo u Novom savezu nosi veće zahtjeve nego u Starom.

     Slijedeći Isusa, Crkva smatra pokop djelom tjelesnog milosrđa.

8:23-27

     8:23-27 Ovdje Isus otkriva svoju božansku vlast nad stvorenjem. Isusovo stišavanje oluje usporedno je s iskustvom Jone u Starom zavjetu (Iv 1:116).

     (1) Obojica su isplovila na lađi (8:23; Ivan 1:3);

     (2) oboje su zahvaćeni olujom na moru (8:24; Ivan 1:4, 1:11);

     (3) obojica su pronađena kako spavaju (8:24; Ivan 1:5);

     (4) obojicu prate prestrašeni mornari (8:24-26; Iv 1:5);

     (5) obje skupine mornara zazivaju Gospodina za izbavljenje (8:25; Iv 1:14);

     (6) oboje su ključniu postizanju velikog smirenja (8:26; Ivan 1:12; 1:15)

     (7) i mornari su se u oba događaja čudili ishodu (8:27; Ivan 1:16).

     Moralno: lađa koju valovi njišu označava borbe kršćanskog života. Ugrožen vjetrom i žestokim valovima, Božji narod se budi duhovnim nasrtajima i postaje svjestan svoje nemoći. Zazivaju Gospodina za spasenje i unutarnji mir. Kristova bliska prisutnost jamči njihovo izbavljenje, a njegova brzina jača njihovu kolebljivu vjeru.

     8:24 žestoh vihor: odnosno oluja. Grčki izraz seismos doslovno znači potres, kao u 24:7,27:54 i 28:2. Ovdje se opisuju nasilni uvjeti na moru.

8:24

     8:26 zapovijedi: Glagol (grč. epitimaō) koji se na drugim mjestima koristi u vezi s egzorcizmima i prijekorom samog Sotone (17:18; Mk 1:25; Lk 4:41; Judina 1:9).

8:26

     8:27 da mu se i vjetrovi i more pokoravaju: Stari zavjet samo Bogu pripisuje vlast nad morem (Job 26:11-14; Ps 89:8-10; Ps 93:4; Ps 107:28-31). Svjesni toga, učenici se čude i preispituju Isusov identitet. Njihova nesigurnost ukazuje na to da je Isus očitovao svoje božanstvo postupno; tek kasnije su ga štovali kao "Sina Božjeg" (14:33).

8:27

     8:28 Gadare: Grad Gadara bio je oko 10 kilometara milja jugoistočno od Galilejskog mora. Bio je to jedan od gradova Dekapolisa (4:25), a njegovo stanovništvo bilo je pretežno pagansko. Ovo nežidovsko okruženje pojačano je prisutnošću i držanjem svinja u 8:30, životinja koje se prema Mojsijevom zakonu smatraju nečistima (Lev 11:7-8).

8:28

     8:32 u more: Isus pokazuje božansku moć svojom kontrolom nad demonima. U Starom zavjetu vode predstavljaju neprijateljske sile (Ps 69:1-4) koje su ponekad personificirane kao zvijeri koje izlaze iz mora (Dn 7:1-3; Otk 13:1). Tjerajući demonima opsjednute zvijeri natrag u more, Isus simbolično pokazuje svoju pobjedu nad legijama Sotoninog kraljevstva.

8:32
bottom of page