top of page
20
22
23
24
25
26
27
28
19

Evanđelje po Mateju

Poglavlje 5

Blaženstva

Ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati:
3 »Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

4  Blagoožalošćenima:
oni će se utješiti!

5 Blago krotkima:
oni će baštiniti zemlju!

6 Blago gladnima i žednima pravednosti:
oni će se nasititi!

7 Blago milosrdnima:
oni će zadobiti milosrđe!

8 Blago čistima srcem:
oni će Boga gledati!

9 Blago mirotvorcima:
oni će se sinovima Božjim zvati!

10 Blago progonjenima zbog pravednosti:
njihovo je kraljevstvo nebesko!«

11 »Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! 12 Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!«

13 Sol zemlje i svjetlost svijeta

»Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.«

14 »Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. 15 Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. 16 Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.«

17 Kršćanski zakon usavršenje Mojsijeva

»Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti. 18 Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude. 19 Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom.«

20 Nova pravednost veća od stare

Uistinu kažem vam: ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko.«

21 Srdžba

Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu. 22 A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne ‘Glupane!’, bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: ‘Luđače!’, bit će podvrgnut ognju paklenomu
23 »Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, 24 ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar.«
25 »Nagodi se brzo s protivnikom dok si još s njim na putu, da te protivnik ne preda sucu, a sudac tamničaru, pa da te ne bace u tamnicu. 26 Zaista, kažem ti, nećeš izići odande dok ne isplatiš do posljednjeg novčića.«

27 Preljub

»Čuli ste da je rečeno: Ne čini preljuba! 28 A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu. 29 Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao. 30 Ako te desnica tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u pakao.«

31 Rastava

»Rečeno je također: Tko otpusti svoju ženu, neka joj dade otpusnicu. 32 A ja vam kažem: Tko god otpusti svoju ženu – osim zbog bludništva – navodi je na preljub i tko se god otpuštenom oženi, čini preljub.«

33 Zakletva

»Čuli ste još da je rečeno starima: Ne zaklinji se krivo, nego izvrši Gospodinu svoje zakletve. 34 A ja vam kažem: Ne kunite se nikako! Ni nebom jer je prijestolje Božje. 35 Ni zemljom jer je podnožje njegovim nogama. Ni Jeruzalemom jer grad je Kralja velikoga! 36 Ni svojom se glavom ne zaklinji jer ni jedne vlasi ne možeš učiniti bijelom ili crnom. 37 Vaša riječ neka bude: ‘Da, da, – ne, ne!’ Što je više od toga, od Zloga je.«

38 Osveta

»Čuli ste da je rečeno: Oko za oko, zub za zub! 39 A ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi. 40 Onomu tko bi se htio s tobom parničiti da bi se domogao tvoje donje haljine prepusti i gornju. 41 Ako te tko prisili jednu milju, pođi s njim dvije. 42 Tko od tebe što zaište, podaj mu! I ne okreni se od onoga koji hoće da mu pozajmiš.«

43 Ljubav prema neprijateljima

»Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. 44 A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone 45 da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. 46 Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? 47 I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani?«
48 »Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!«

5:1

     5:1 uziđe na goru: Ova scena podsjeća na davanje Zakona na gori Sinaj (Izlazak 19-24). Međutim, Mojsije je donio Zakon s gore ljudima, dok Isus svoju nauku predaje učenicima koji su se popeli na goru. Gora označava viši zakon pravednosti, jer su zakoni dani Izraelu bili niži. Bog je davao niže zakone onima koji su zahtijevali okove straha, ali viši zakoni onima koji su spremni biti oslobođeni ljubavlju. Viši zakoni odnose se na kraljevstvo nebesko, baš kao što su niži zakoni bili za kraljevstvo na zemlji.

     sjede: To je stav židovskog rabina koji govori s autoritetom (23:1-2; Iv 8:2).

Blago

     Proučavanje riječiBlago (5:3-10) (grč. Makarios): Pridjev koji znači "sretan" ili "blagoslovljen". Nalazi se 13 puta u Mateju i 37 puta na drugim mjestima u Novom zavjetu. Ovaj izraz se ne koristi kao zazivanje Božjeg blagoslova, već kao izjava da je osoba ili primila Božji blagoslov (16:17; Rim 4:7) ili može očekivati Božji blagoslov u budućnosti (Jak 1:12; Otk 14:13; 22:14). Ova razlika ima svoje korijene u Starom zavjetu, gdje mudrosna blaženstva čestitaju onima koji uživaju božanske dobrobiti i povoljne okolnosti u sadašnjosti (Job 5:17; Mudre izreke 3:13; Sir 25:8-9), a eshatološka blaženstva obećavaju nagrade i utjehe Božje u budućnosti (Ps 1:1-6; Iz 30:18; Dan 12:12).

     Blaženstva Govora na gori spadaju u ovu drugu vrstu, jer najavljuju da će blagoslovi Novog Saveza biti potpuno ostvareni u nebu. Neka obećavaju blagoslove koji se dijelom uživaju u ovom životu, ali svi oni gledaju dalje od borbi i nevolja ovoga života prema vječnom blaženstvu života koji dolazi (Mt 5:11-12).

5:3

     5:3 siromasima duhom: Oni koji prepoznaju svoju potrebu za Bogom i njegovom milošću. Nevezani za ovaj svijet, svoju sigurnost pronalaze u Gospodinu i oslanjaju se na njegovo milosrđe, a ne na vlastite zasluge ili materijalno bogatstvo. Duhovno siromašni mogu biti i ekonomski siromašni, jer su često bogati vjerom (Jak 2:5). Potpuno će naslijediti kraljevstvo na Posljednjem sudu (25:34).

5:4

     5:4 ožalošćenima: Oni koji oplakuju sadašnje stanje ovoga života. To uključuje žaljenje zbog grijeha, kao i tugu koja dolazi kada sveci trpe zbog svoje vjere. U budućem životu bit će utješeni od Boga, koji briše svaku suzu (Otk 7:17).

5:5

     5:5 krotkima: Oni koji u očima svijeta izgledaju nemoćni i beznačajni. Međutim, daleko od toga da su slabi, krotki posjeduju unutarnju snagu da obuzdaju ljutnju i obeshrabrenje usred nevolje. Krotkost je prikazana u Mojsijevom životu (Br 12:3) i pogotovo u Isusu (11:29; 21:5). Na kraju će krotki naslijediti zemlju (ili "zemljište" kao u Ps 37:11). To se odnosi ili na samo nebo, zamišljeno kao nova obećana zemlja (Heb 11:16), ili na novo stvaranje koje će doći (Rim 8:21; Otk 21:1).

5:6

     5:6 gladnima i žednima: Oni koji čeznu živjeti ispravno prema Božjoj volji. Njihov je prvi prioritet tražiti Božje kraljevstvo i pravednost (6:33), jer im to predstavlja najnužniju hranu za život (Iv 4:34). U konačnici, bit će ispunjeni od Boga u vječnom životu (25:46).

     5:7 milosrdnima: Oni koji oponašaju Očevo milosrđe (Lk 6:36) opraštajući drugima (18:21-22; 18:33). Milosrdni su strpljivi i puni razumijevanja u podnošenju tuđih pogrešaka i velikodušni su u pomaganju potrebitima djelima milosrđa i suosjećanja (6:2-4; 25:34-40). Kada dođe konačni sud, primit će vječnu milost (6:14; Jak 2:13).

5:7
5:8

     5:8 čistima srcem: Oni koji djeluju u cijelosti i nesebično služe Gospodinu. U biblijskom smislu, srce je skriveno središte osobe, iz kojeg proizlaze misli, riječi, djela i osjećaji. Čisto srce nije okaljano zlim i požudnim mislima (5:27-30; 15:18-20) te svoje pravo blago nalazi na nebu (6:19-21). U vječnosti, oni čista srca vidjet će Boga kao što ga anđeli sada gledaju (18:10; 1 Kor 13:12; Otk 22:4). Katolička teologija ovu neposrednu zajednicu s Bogom na nebu naziva Blaženim gledanjem.

     5:9 mirotvorcima: Oni koji siju mir u svijetu (Jak 3:18). Djelomično to znači nastojati živjeti u miru s drugima (Heb 12:14); u konačnici podrazumijeva dijeljenje evanđelja kako bi se drugi pomirili s Bogom i živjeli u miru Kristovu (Rim 5:1; Fil 4:7). Mirotvorci će se zvati djecom Božjom (5:45). Dar božanskog sinovstva vjernici posjeduju već sada (Rim 8:14-16; 1 Iv 3:1), ali on je i buduća nada povezana s uskrsnućem tijela (Rim 8:23) i slavom vječnoga života (Otk 21:7).

5:9

     5:10 progonjenima: Oni koji su oklevetani, zlostavljani ili ugnjetavani zbog svog javnog svjedočanstva kršćanske vjere. Svijet ih mrzi (Iv 15:18-19) zbog njihove posvećenosti pravednosti evanđelja (1 Pt 3:14). Progonjeni učenici mogu očekivati veliku nagradu u nadolazećem kraljevstvu nebeskom (5:12).

5:10
5:13-14

     5:13-14 Dvije ilustracije pokazuju da učenici moraju ostati vjerni svom pozivu, inače postaju beskorisni za kraljevstvo. Kao sol zemlje, pozvani su začiniti i očuvati svijet mirom (9:50) i milosrdnim govorom (Kol 4:5). Kao svjetlost svijeta, trebaju svjedočiti za Isusa i njegovu poruku (Iv 1:9; 8:12). Obje slike imaju temelje u Starom zavjetu. Sol je povezana s svećeničkim savezom sklopljenim s Aronovim potomcima (Br 18:19) te kraljevskim savezom sklopljenim s Davidovim nasljednicima (2 Ljet 13:5). Svjetlo odražava poziv Izraela da svijetli narodima istinom i pravdom Božjom (Iz 42:6; 49:6). 

     5:14 grad što leži na gori: – Aluzija na Jeruzalem na gori Sion, koji je vidljivi znak vječnog grada koji čeka svece na nebu (Gal 4:26; Heb 12:22; Otk 21:2).

5:14
5:16

     5:16 Oca vašega: U ranijim poglavljima ne spominje se Božje očinstvo, ali u Govoru na gori Isus naziva Boga „Ocem“ čak 17 puta (poglavlja 5-7). Božje očinstvo najdublja je misterija njegova identiteta; od vječnosti on rađa božanskog Sina (Iv 1:1), a kroz povijest nas posvaja kao svoju djecu u Kristu (Iv 1:12; Gal 4:4-7).

     5:17 Zakon i ProrokeSkraćeni izraz za cijeli Stari zavjet.

 ispuniti: Isus je potpuno ispunio Mojsijev zakon i starozavjetna proroštva (1:23; 2:6, 15; 4:15-16; Luka 24:44-47). Grčka riječ prevedena kao "ispuniti" znači "učiniti potpunim". Novi savez stoga uključuje i dovršava Stari savez; on ga i usavršava i preobražava. Dok su žrtveni zakoni Starog zavjeta prestali vrijediti Isusovom žrtvom, moralni zakon (Deset zapovijedi itd.) je zadržan i produbljen (5:21, 27, 43; 19:17). U kršćanskom životu, snaga Božjeg Duha je nužna kako bismo mogli vršiti Zakon i rasti u svetosti.

5:17

     5:18 ni jedno slovce, ni jedan potezić: Ovdje se slovce odnosi na najmanje slovo grčke abecede (jod); potezić označava sitke nastavke koji razlikuju slična hebrejska slova jedno od drugoga.

5:18

     5:20 pravednost vaša: Isus uvodi novu i vrhunsku fazu u povijesti spasenja. Donosi standard pravednosti Novoga saveza koji nadilazi stvarnu, ali nedovoljnu pravednost Staroga saveza (Pnz 6,25; Iz 48,18). Stari savez je upravljao zemaljskim poslovima zemaljskog kraljevstva Izraela. Mojsijev zakon (posebno Ponovljeni zakon) bio je zamišljen kako bi uspostavio i održavao Izrael kao narodnu državu u zemlji Kanaan. Njegovi su zakoni regulirali javno ponašanje radi održavanja građanskog reda, postavljajući tako vanjski standard pravednosti koji je definirao Božji narod kao naciju. Isus poziva pismoznance i farizeje da prepoznaju Mojsijev zakon kao privremeno Božje uređenje za Izrael (Mt 19,8). Taj zakon je imao svrhu približiti ih Bogu odvajanjem od grijeha pogana (Lev 15,31; 20,26). Međutim, Izraelci su očekivali dan kada će Bog upisati svoj zakon u njihova srca (Jr 31,31-34; Pnz 30,6; Ez 36,25-27). Kristov Novi savez označava svitanje ovog velikog dana kada on usavršava moralne zakone Starog saveza i privodi kraju privremenu i nacionalnu fazu tog saveza. Novi savez donosi pravednost na dvije razine. 

     (1) Izvana - Novi savez nadilazi jednu naciju – Izrael – i proširuje se na međunarodno Božje kraljevstvo u Crkvi. Sada svi narodi mogu postati Božji narod i sudjelovati u njegovom blagoslovu. 

     (2) Iznutra - Novi savez prodire u srce; ne regulira samo vanjsko ponašanje, već upravlja osobnim i privatnim životom kroz maksimalan standard svetosti. Dok je Stari savez oblikovao čestite građane Izraela, Novi savez stvara svece u Crkvi. 

5:20

     5:21-48 Ponekad se nazivaju "Šest antiteza". Isus djeluje s božanskim autoritetom kako bi usavršio i produbio moralne kodekse Mojsijevog zakona (usp. 7,29). Svaka antiteza prati sličan format: Isus citira Stari zakon, govoreći, Čuli ste da je rečeno (5:21, 27, 31, 33, 38, 43), i odgovara, A ja vam kažem (5:22, 28, 32, 34, 39, 44). Uzorak naglašava Isusov autoritet kao novog Mojsija i zakonodavca Novog saveza. 

5:21-48

     5:21 Ne ubij: Isus potvrđuje da je ubojstvo protuzakonito (Izl 20:13; Pnz 5:17), ali uvodi novu dimenziju u građanski zakon. Ne samo djela ubojstva, nego čak i osobni bijes (5:22) i privatno klevetanje (5:22) predstavljaju kršenje Novog zakona. Razina osobne krivnje ilustrirana je (5:22) eskalirajućim kretanjem od presude lokalnog suda ("presuda"), do židovskog Velikog vijeća ("vijeće"), do vječne kazne ("pakao"). Na svakom koraku, presuda odgovara težini grijeha. 

5:21

     5:22 Luđače: Grčki transliterira aramejski izraz koji implicira nedostatak inteligencije. To je uvreda koja znači nešto poput "prazna glava" ili "numkull".

     ognju paklenome: Grčki izraz (također u 5:29-30) označava dolinu Gehene južno od Jeruzalema. Služio je kao veliko odlagalište na kojem se neprestano spaljivalo smeće. Isus koristi sliku da ilustrira zastrašujuću stvarnost prokletstva

5:22

     5:27 preljuba: Kao i Mojsijev zakon, Isus zabranjuje djela preljuba (Izl 20:14; Pnz 5:18). Ipak, on proširuje zabranu i na osobnu požudu te unutarnje misli nečistoće. Pogledati i misliti "s požudom" (5:28) već krši Novi zakon, čak i ako vanjski čin preljuba nije počinjen.

5:27

     5:29 iskopaj ga: Figurativno preuveličavanje, a ne doslovna zapovijed o samoranjavanju. Isus koristi uznemirujuće slike kako bi naglasio ozbiljnost seksualnih grijeha (18:7-9). potrebne su ekstremne mjere kako bi se izbjegle prilike za grijeh, sami grijesi i vječna kazna do koje vode.

5:29

     5:31 otpusnicu: Razvod i ponovno vjenčanje bili su dopušteni pod Starim savezom samo zbog Izraelove grešnosti (19:8; Pnz 24:1-4). U Novom savezu ponovna ženidba vodi u preljub.

     osim zbog bludništva: Matej jedini bilježi ovaj dodatni "izuzetak" (19:9).

5:31

     5:33 Ne zaklinji se krivo: Isus zabranjuje prisegu u privatne svrhe. Prisege su, međutim, važne u javnom sektoru za dobrobit društva. Suci, liječnici, vojnici, političari i drugi profesionalci polažu zakletvu za javnu službu. Zakletve se također daju za sklapanje ili obnavljanje saveza (Heb 6:13-18). U svakom kontekstu, Božje sveto ime se zaziva da donese božansku pomoć (blagoslov) čestitima i božansku kaznu (prokletstvo) onima koji prekrše svoje zakletve.

     U Isusovo se vrijeme ponekad pogrešno postupalo s praksom prisege; ljudi bi se zaklinjali privatnim zakletvama za osobnu korist. Zazivanjem nečeg drugog osim Božjeg imena (nebo zemlja Jeruzalem; (5:34-35), zakletve su se olako polagale ili čak zanemarivale (23:16-22). Isus to osuđuje, učeći da bi istinitost i poštenje trebali upravljati privatnim životom. Matej opisuje tri slučaja u kojima se takve nedopuštene zakletve polažu u osobne svrhe (14:7; 26:72, 74; 27:25).

5:33

     5:38 Oko za oko: Isus zabranjuje zlouporabu Mojsijevog građanskog zakona da bi se opravdala privatna osveta. Izlazak 21:24 bio je namijenjen ograničavanju odmazde; nikada nije bio poziv da se nanosi kazna za osobne povrede ili proširuje osobna osveta izvan ozljede koja je pretrpljena (Lev 24:20; Ponovljeni zakon 19:21). Kazna je morala odgovarati zločinu, ali nije smjela premašiti njegovu težinu. Isus uklanja takvu politiku odmazde iz osobnog života (Rim 12:17).

5:38
5:41

     5:41 Ako te tko prisili: Rimski vojnici u Palestini Novog zavjeta imali su pravo regrutirati i prisiliti Židove na privremenu službu. Šimun Cirenac bio je prisiljen prema ovom običaju nositi Isusov križ u 27:32. Isus poziva na nesebičnu velikodušnost koja ide iznad zakonski propisanog dužnosti.

     5:43 Ljubi svoga bližnjega: Referenca na Lev 19:18. Isus to smatra jednom od dvije velike zapovijedi Mojsijevog zakona (22:39). Međutim, za razliku od Isusa, neki Židovi su imali usko tumačenje bližnjega, ograničavajući ga samo na svog sunarodnjaka Izraelca (Lk 10:29-37).

     mrzi neprijatelja: Vjerojatno referenca na izraelske zakone o ratovanju u Pnz 20. Budući da su pogani u Kanaanu štovali lažne bogove, bili su Božji neprijatelji. Mojsije je tako pozvao Izrael da ih istrijebi pod Jošuom i sucima, kako Izrael ne bi oponašao njihovo idolopoklonstvo (Izl 23:32-33; Ps 139:19-22). U tom kontekstu, Isus se suprotstavlja židovskom preziru prema poganima koji nastavljaju živjeti u Palestini. On proširuje značenje bližnjega na pogane, čak i na njihove rimske progonitelje. Očevo nepristrano postupanje prema svim ljudima uzor je kršćanskog milosrđa (5:45).

5:43

     5:48 Budite...savršeni: Isus zagovara moralnu pravednost koja je viša od one u Starom Savezu - ona je standard milosrđa. Kao što je Izrael trebao oponašati Boga u tome da bude "svet" (Lev 19:2), tako Isus poziva Crkvu da oponaša Božju savršenu suosjećajnost (Lk 6:36). Otac je ljubazan i milosrdan i prema dobrima i prema zlim, pa i njegova djeca moraju pružiti milosrđe čak i svojim neprijateljima (5:7; Lk 10:29-37; Jak 2:13).

5:48
bottom of page