20
22
23
24
25
26
27
28
19
Evanđelje po Mateju
Poglavlje 6
1 Milostinja u skrovitosti
»Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače, nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima. 2 Kada dakle dijeliš milostinju, ne trubi pred sobom, kako to u sinagogama i na ulicama čine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. 3 Ti, naprotiv, kada daješ milostinju – neka ti ne zna ljevica što čini desnica, 4 da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti!«
5 Molitva u skrovitosti
»Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskrižjima ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. 6 Ti, naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.«
7 Prava molitva. Očenaš
»Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. 8 Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete. 9 Vi, dakle, ovako molite:
‘Oče naš, koji jesi na nebesima!
Sveti se ime tvoje!
10 Dođi kraljevstvo tvoje!
Budi volja tvoja
kako na nebu tako i na zemlji!
11 Kruh naš svagdanji daj nam danas!
12 I otpusti nam duge naše
kako i mi otpustismo
dužnicima svojim!
13 I ne uvedi nas u napast,
nego izbavi nas od Zloga!’«
14 »Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit će i vama Otac vaš nebeski. 15 Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka.«
16 Post u skrovitosti
»I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izobličuju lica da pokažu ljudima kako poste. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. 17 Ti, naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice 18 da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.«
19 Osigurano blago
»Ne zgrćite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i rđa nagrizaju i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu. 20 Zgrćite sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu. 21 Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce.«
22 Nutarnja svjetlost
»Oko je tijelu svjetiljka. Ako ti je dakle oko bistro, sve će tijelo tvoje biti svijetlo. 23 Ako ti je pak oko nevaljalo, sve će tijelo tvoje biti tamno. Ako je dakle svjetlost koja je u tebi – tamna, kolika će istom tama biti?«
24 Ne može se služiti dvojici gospodara
»Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.«
25 Pouzdanje u Božju providnost
»Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela?«
26 »Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih? 27 A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat? 28 I za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne muče se niti predu. 29 A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. 30 Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni?«
31 »Nemojte dakle zabrinuto govoriti: ‘Što ćemo jesti?’ ili: ‘Što ćemo piti?’ ili: ‘U što ćemo se obući?’ 32 Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. 33 Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. 34 Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova.«
6:1-18 Isus ponovno potvrđuje tri tradicionalna djela milosrđa koja poštuju Židovi (Tob 12:8-10): milostinju (6:2-4), molitvu (6:5-15) i post (6:16-18).
pravednost, odnosno "pobožnost" u 3:15; 5:6, 20; 6:33. Isus ne osporava ova djela sama po sebi, nego upozorava protiv njihova obavljanja zbog javnog priznanja.
6:2 dijeliš milostinju: Dobrotvorni darovi davani siromasima (Sir 17:22; Lk 3:11).
licemjeri: Odnosi se na "glumce" ili "scenske igrače". Isus možda misli na određene pismoznance i farizeje (23:5, 27-28) koji obavljaju vanjske pobožnosti kako bi ih ljudi vidjeli i hvalili. Izvođenje vjere može biti javno, sve dok proizlazi iz ispravnih namjera (5:16).
6:6 u skrovitosti: Molitva u skrovitosti služi kao kontrast lažnoj pobožnosti licemjera. Isusov je vlastiti običaj bio povući se iz javnosti i sam moliti Ocu (14:23; 1:35; Lk 9:18). Privatna molitva je nadopuna zajedničkoj molitvi, a ne njeno odbacivanje (18:20; Dj 1:12-14).
6:7 blebećite...mnoštva riječi: Isus ukratko razmatra lažnu religioznost pogana. Pogani bi recitirali duge litanije božanskih imena kako bi pridobili pozornost bogova. Ovo je trebalo osigurati da se božanstvu ispravno obraća. Isus smatra ovu praksu praznom - tj. bez vjere i ljubavi prema božanstvu. Važno je napomenuti da njegova opomena nije usmjerena na samo ponavljajuće ili dugačke molitve. S čistim srcem, takva molitva može biti plodna i intimna. Sam se Isus u Getsemaniju tri puta molio Ocu "govoreći iste riječi" (26,44) i "cijelu noć" (Lk 6,12) prije nego što je izabrao apostole.
6:9-13 Oče naš uzor je molitve. Darovana od Božjeg Sina, dio je obiteljskog naslijeđa Božje djece. Ima sedam molbi i može se podijeliti u dva dijela: prvi dio (6:9-10) slavi Boga, dok drugi dio (6:11-13) moli Boga o ljudskim potrebama
6:9 naš: Prvo lice množine (naš, nas, mi) istaknuto je u Oče naš. Stoga je to molitva za Crkvu.
Oče: Isus je možda podučavao ovu molitvu na aramejskom jeziku, jeziku povezanim s drevnim hebrejskim i uobičajenom jeziku među Židovima prvog stoljeća. U tom slučaju, Isus bi se obraćao Ocu kao "Abba", nježnom naslovu koji je sačuvan i na drugim mjestima u Novom zavjetu (14:36; Rim 8:15; Gal 4:6). Iako je Isus jedini pravi Sin Očev po prirodi, i mi postajemo njegova djeca po milosti božanskog usvojenja (Rim 8:14-16; Gal 4:4-7). Kao Božja djeca u Kristu (Iv 1:12), kršćani sada Boga smatraju svojim Ocem na dublji način nego što je to bilo u Starom zavjetu (Pnz 32:6): sudjeluju u Božjem božanskom životu (2 Pt 1:4; 1 Iv 3:1).
Sveti se ime tvoje: Molba da svi prepoznaju Božje ime kao sveto (Ps 111:9; Lk 1:49). Pozivanje na Božje ime je drevni oblik štovanja (Post 4:26; Ps 116:17; Joel 2:32), a Zakon upozorava na uzimanje njegova imena "uzalud" (Izl 20:7).
6:11 Kruh naš svagdanji: Grčka riječ epiousios (prevedena kao "dnevno") koristi se samo ovdje i u Lk 11:3 u Novom zavjetu. Vjerojatno znači "za sutra" ili "za budućnost". Molba se tako odnosi na hranu za tijelo i dušu:
(1) Životne potrebe koje očevi daju svojoj djeci oblik su kruha svagdašnjega. Ovo može podsjetiti na manu koju je Bog svaki dan osiguravao Izraelcima u pustinji (Izl 16:13-17).
(2) Nekoliko crkvenih otaca tumači svagdašnji kruh kao upućivanje na Svetu Euharistiju – oblik nadnaravne hrane (Dj 2:46). Dvije su konotacije povezane, budući da Isus zagovara ovisnost o Ocu u svakodnevnom životu (6:25-34), a kasnije povezuje manu s Euharistijom (Iv 6:30-40).
6:13 Zloga: Također prevedeno "Zli", kao u 13:19 (Iv 17:15; 2. Sol 3:3). Time se označava Sotona, pali anđeo i protivnik Boga. Ova molba je usmjerena prema budućnosti: Kršćani mole za Božje izbavljenje u posljednjim danima, kada će đavao i zlo biti uništeni (Otk 20:10).
6:17 pomaži glavu: Post je često bio javna praksa popraćena nošenjem kostrijeti i posipanjem pepelom po glavi (Estera 4:3; Dan 9:3). Iako je bio namijenjen izražavanju unutarnjeg kajanja, licemjeri su ga koristili da bi izgledali pobožni. Pranje i pomazanje izvana simboliziraju sreću i prikrivaju unutarnju predanost Bogu (Ruta 3:3; Ps 23:5; Iz 61:3).
6:22 Oko je tijelu svjetiljka: Drevna metafora (Tob 10:5; Izreke 15:30; Sir 23:19). Isus ju koristi kako bi zagovarao velikodušnost. Oni koji imaju zle ili nesane oči škrtare sa svojim stvarima (Pnz 15:9; Sir 14:8-10; 20:15); oni su puni tame (6:23). Oni koji imaju otvorene oči dijele svoja dobra s onima koji su u potrebi (4:7); oni su ispunjeni svjetlom.
6:24 bogatstvu: – Koristi se riječ mammon - Aramejska riječ koja znači "bogatstvo" ili "imovina". Isus upozorava da zemaljska imovina mogu ugroziti nedjeljivu ljubav prema Bogu. Novi zavjet na drugim mjestima ukazuje na opasnosti koje donose novac i gomilanje zemaljskih dobara (13:22; Lk 12:13-21; 1 Tim 6:10; Heb 13:5).
6:28-30 Isus poučava logikom židovskih rabina: činjenica o manjoj Božjoj brizi za ljiljane (6:28) implicira veću Božju brigu za ljude (6:30). Anagogijski: Bog zadovoljava naše fizičke potrebe kako bi označio njegovu veću brigu za naše duhovne potrebe. Kao što je njegova briga za ljiljane i travu nadmašena njegovom opskrbom odjećom za nas, tako odjeća koju primamo predočava Božju želju da nas obuče slavom i besmrtnošću na nebu (1 Kor 15:51-55; Otk 19:7-8).
6:33 Tražite...najprije Kraljevstvo: Kršćani moraju dati prednost težnji za svetošću u svojim životima. Ovo nije isprika za lijenost u praktičnim stvarima (2 Sol 3:6-13), već poziv na povjerenje u Očevu skrb (Fil 4:6).