20
22
23
24
25
26
27
28
19
Evanđelje po Mateju
Poglavlje 2
1 Poklon mudraca
Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s Istoka pojaviše u Jeruzalemu 2 raspitujući se: »Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.«
3 Kada to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime. 4 Sazva sve glavare svećeničke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi. 5 Oni mu odgovoriše: »U Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok:
6 A ti, Betleheme, zemljo Judina!
Nipošto nisi najmanji
među kneževstvima Judinim
jer iz tebe će izaći vladalac
koji će pasti narod moj – Izraela!«
7 Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda. 8 Zatim ih posla u Betlehem: »Pođite, reče, i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim.«
9 Oni saslušavši kralja, pođoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. 10 Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. 11 Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu. 12 Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju.
13 Bijeg u Egipat
A pošto oni otiđoše, gle, anđeo se Gospodnji u snu javi Josipu: »Ustani, reče, uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi.« 14 On ustane, uzme noću dijete i majku njegovu te krene u Egipat. 15 I osta ondje do Herodova skončanja – da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Iz Egipta dozvah Sina svoga.
16 Pokolj nevine dječice
Vidjevši da su ga mudraci izigrali, Herod se silno rasrdi i posla poubijati sve dječake u Betlehemu i po svoj okolici, od dvije godine naniže – prema vremenu što ga razazna od mudraca. 17 Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji:
18 U Rami se glas čuje,
kuknjava i plač gorak:
Rahela oplakuje sinove svoje
i neće da se utješi
jer više ih nema.
19 Povratak iz Egipta u Nazaret
Nakon Herodova skončanja, gle, anđeo se Gospodnji javi u snu Josipu u Egiptu: 20 »Ustani, reče, uzmi dijete i njegovu majku te pođi u zemlju izraelsku jer su umrli oni koji su djetetu o glavi radili.« 21 On ustane, uzme dijete i njegovu majku te uđe u zemlju izraelsku. 22 Ali saznavši da Arhelaj vlada Judejom namjesto svoga oca Heroda, bojao se poći onamo pa, upućen u snu, ode u kraj galilejski. 23 Dođe i nastani se u gradu zvanu Nazaret – da se ispuni što je rečeno po prorocima: Zvat će se Nazarećanin.
2:1 Betlehem: Malo selo južno od Jeruzalema. Njegovo hebrejsko ime znači "kuća kruha", a postalo je poznato kao "Davidov grad" (Lk 2:4). Kao novi davidovski kralj, Isus je rođen u Davidovom rodnom mjestu, u kojem je rođena i njegova obitelj (1 Sam 16:1). To je također mjesto gdje je David pomazan za kralja (1 Sam 16:4-13).
Heroda kralja: Herod Veliki, vladar Palestine, bio je član ne-židovske (Edomitske) obitelji koja je uživala političku naklonost Rima. Herod je 40. godine pr. Kr. od strane Rimskog senata imenovan "kraljem Židova" kako bi zamijenio propadajuću dinastiju židovskih svećeničkih vladara. Preuzeo je vlast u Jeruzalemu 37. godine pr. Kr. i vladao do svoje smrti. Poznat je po opsežnim građevinskim projektima, a najpoznatiji je po obnovi Jeruzalemskog hrama. Kao vladar, bio je izuzetno okrutan i neprilagodljiv. Uživao je malo naklonosti među Židovima jer je ostao odan rimskom caru i nije bio pravi nasljednik Davidove loze. Prema našem trenutnom kalendaru, Isus je rođen pred kraj Herodove vladavine, između 6. i 4. godine prije Krista ili između 3. i 2. godine prije Krista (2:16).
Mudraci s Istoka: Vjerojatno astrolozi iz Perzije—što objašnjava njihov interes za izvanredno "čudo zvijezde" (2:2). U Mateju, Magi su prvi pogani koji prepoznaju kraljevstvo Isusa. Zvijezda podsjeća na starozavjetnu proroštvo o Mesiji. U Brojevima 24:17, Balaam je predvidio: "od Jakova zvijezda izlazi, od Izraela žezlo se diže." Herod Edomit je bio "uznemiren" (2:3), znajući da isto proroštvo predviđa katastrofu za njegovu obitelj: "Edom će njegovim postati posjedom" (Br 24:18).
2:6 A ti, Betleheme: Kombinirani citat Miheja 5:2 i 2 Samuelove 5:2. I mjesto rođenja i kraljevstvo Mesije su ključna. Prema Miheju 5:2, veličina Betlehema će daleko nadmašiti njegovu malu veličinu zbog velikog kralja koji će tamo nastati. Poziv na 2. Samuelovu 5:2 također ima kraljevski kontekst, jer pripovijeda o Davidovom savezu kraljevstva s dvanaest plemena Izraela. Spominjanje ovih starozavjetnih tekstova od strane "glavnih svećenika i književnika" (2:4) ukazuje na njihovu blisku povezanost s mesijanskim očekivanjima u vrijeme Novog zavjeta.
2:11 u kuću: Ovo okruženje sugerira da se događaj odigrao nakon što je Isus bio smješten u "jasle" (Lk 2:7) i ranijeg posjeta pastira (Lk 2:15-17). Ovaj događaj podsjeća na Iz 60:3-6, gdje poganske nacije donose darove od zlata i tamjana Bogu Izraela (Tob 13:11; Ps 72:10-15).
smirnu: Ulje pomazanja koje se koristilo za posvećivanje levitskih svećenika i pustinjskih Šatora (Izl 30:23-33). Ono je također bila mast za ukop (Iv 19:39-40).
Alegorijski: Darovi Mudraca simboliziraju misterij Krista utjelovljenog. Zlato, simbol kraljevstva, predstavlja Kristovo kraljevstvo. Tamjan, koji se koristi u štovanju Boga, upućuje na njegovo božanstvo. Smirna, mastza ukop, označava ljudskost Krista, osobito u njegovoj žrtvi i smrti.
Moralno: Blago simbolizira darove koje donosimo Kristu u našim svakodnevnim životima. Zlato je Kristova mudrost, koja svijetli u nama, tamjan je molitva i štovanje koje mu pružamo (Otk 8:3-4), a smirna su naši postupci svakodnevnog samoodricanja (10:39; Rim 12:1).
2:13 Ustani, uzmi dijete: Bog djeluje unutar struktura obitelji: Josip je upućen od anđela jer je on glava Svete Obitelji i osoba koja je najodgovornija za njihovu dobrobit (Ef 5:21-6:3).
Egipat: Često mjesto utočišta u Starom zavetu (Post 12:10; 46:4; 1 Sam 11:40; Jer 26:21) i lokacija velikih židovskih kolonija (Aleksandrija i Elefantina) tijekom Novog zaveta.
Putovanje Isusovog rođenja. Naredba cara Augusta zahtijevala je od Marije i Josipa, koji su bili iz Nazareta, da se prijave za popis u judejskom gradu Betlehemu (Lk 2:1-5). Nakon što su mudraci s Istoka posjetili i poklonili se Djetetu, Josip je poslušao upozorenje anđela Gospodnjeg i odveo svoju obitelj u Egipat, gdje su ostali sve do Herodove smrti.
2:15 Iz Egipta: Citat iz Hoš 11,1. Matej predviđa njegovo ispunjenje u 2,21. Hošea 11:1 upućuje na Izlazak, gdje je Božji "prvorođeni sin" (Izl 4:22), Izrael, bio izbavljen iz ropstva pod opresivnim faraonom. Matej također vidi ovaj tekst kao najavu budućih događaja, kada će Isus, vječni prvorođeni Sin (Rim 8:29), biti spašen od tiranina Heroda i kasnije izvučen iz Egipta (2:21).
2:16 silno rasrdi: Izvanbiblijska povijest prikazuje sličnu sliku Heroda: ubio je svoju omiljenu ženu, trojicu svojih sinova i druge koji su prijetili njegovom prijestolju. Crkva smatra ovu djecu iz Betlehema prvim kršćanskim mučenicima te se njihov blagan slavi 28. prosinca. Matej ovdje počinje prikazivati Isusa kao novog i većeg Mojsija: (1) Životi i Isusa i Mojsija ugroženi su u djetinjstvu zbog carske naredbe da se ubiju hebrejski dječaci (Izlazak 1:15-16); (2) Oba su bila spašena od naredbe uz pomoć člana obitelji (2:13; Izl 2:1-10); (3) Oba su našla zaštitu neko vrijeme u Egiptu (2:14-15; Izl 2:5-10); (4) Oba su bila pozvana da se vrate u svoja rodna mjesta nakon vremena bijega i izgnanstva (2:20; Izl 4:19); (5) obojica su provela 40 dana i noći posteći sami u pustinji (4:2; Izl 34:28): (6) obojica su bila poslana od Boga da objave njegov zakon saveza (pog. 5-7; Pnz 5:1-21).
2:18 glas čuje: Citat iz Jer 31:15. Jeremija gleda na Ramu, grad pet milja sjeverno od Jeruzalema, kao na mjesto tuge i izgnanstva. Asirci su prvo opustošili sjeverni Izrael u osmom stoljeću pr. Kr. prolazeći kroz zemlju i zahvativši grad (Iz 10:29; Hoš 5:8); kasnije su Babilonci osvojili južna plemena u šestom stoljeću pr. Kr., a Rama je postala mjesto okupljanja za odvođenje zarobljenika (Jer 40:1). U oba slučaja neki su Izraelci ubijeni, a drugi odvedeni u progonstvo. Matej vidi Betlehem kao novi grad tuge u kojem su mnogi ubijeni, a mladi Isus, koji predstavlja Izrael, biva odnesen.
Ova su dva mjesta povezana s mjestom Rahelinog ukopa: jedna predaja stavlja njenu grobnicu u predgrađe Betlehema, gdje je u žalosti rodila Benjamina (Post 35,17-19), dok je druga smješta na plemensko područje Benjamina blizu Rame (1 Sam 10,2; Još 18,25).
2:22 Arhelaj: Sin Heroda Velikog. Nakon Herodove smrti, rimski car August podijelio je njegovo kraljevstvo među trojicu njegovih sinova. Arhelaj je dobio titulu "etnarha" Judeje, Idumeje i Samarije. Brzo je stekao reputaciju sličnu očevoj, vladajući nemilosrdno i čvrstom rukom. Na kraju ga je August protjerao u Galiju 6. godine poslije Krista. Josip je odveo Mariju i Dijete na sjever, u pokrajinu Galileju, gdje je Arhelajev mlađi brat, Herod Antipa, vladao kao tetrarh do 39. godine poslije Krista.
2:23 Nazaret: Neznatno galilejsko selo koje se nigdje ne spominje u Starom zavjetu. Bilo je beznačajno u očima mnogih Židova (Iv 1:46).
Zvat će se Nazarećanin: Niti jedno starozavjetno proročanstvo ne odgovara točno ovim riječima. Matej očito parafrazira poruku nekoliko proroka u sažetu izjavu o Mesiji. Parafraza se temelji na poveznici riječi između Isusovog doma u Nazaretu i hebrejske riječi netser, prevedene kao "grana" u Iz 11:1. Izaija je upotrijebio sliku grane koji raste iz panja kako bi označio nadu za Davidovo kraljevstvo. Veliko Davidovo stablo (dinastija) bilo je posječeno nakon progonstva, ali grana koja niče pokazuje da će Bog podići novog kralja iz naizgled beznadne situacije. Kasniji su proroci koristili istu sliku da označe Mesiju-kralja (Jr 23,5, 33,14-16) koji će sagraditi Hram (Zah 3,8, 6,11-13).