top of page
20
22
23
24
25
26
27
28
19

Evanđelje po Mateju

Poglavlje 13

1 2. Besjeda u prispodobama - Uvod

Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more. I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. I zborio im je mnogo u prispodobama:

Sijač

»Gle, iziđe sijač sijati. I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga. Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk.«
»Tko ima uši, neka čuje!«


10 Zašto Isus govori u prispodobama

I pristupe učenici pa ga zapitaju: »Zašto im zboriš u prispodobama?« 11 On im odgovori: »Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano. 12 Doista, onomu tko ima dat će se i obilovat će, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima. 13 U prispodobama im zborim zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju.«
14 »Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori:
Slušat ćete, slušati – i nećete razumjeti;
gledat ćete, gledati – i nećete vidjeti!
15 Jer usalilo se srce naroda ovoga:
uši začepiše,
oči zatvoriše
da očima ne vide,
ušima ne čuju,
srcem ne razumiju
te se ne obrate
pa ih izliječim.

16 A blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju. 17 Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli.«


18 Tumačenje prispodobe o sijaču

»Vi, dakle, poslušajte prispodobu o sijaču. 19 Svakomu koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan. 20 A zasijani na tlo kamenito – to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima, 21 ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba. 22 Zasijani u trnje – to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda23 Zasijani na dobru zemlju – to je onaj koji Riječ sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko.«


24 Kukolj

Drugu im prispodobu iznese: »Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. 25 Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode. 26 Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj. 27 Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: ‘Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?’ 28 On im odgovori: ‘Neprijatelj čovjek to učini.’ Nato mu sluge kažu: ‘Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?’ 29 A on reče: ‘Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu. 30 Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.’«


31 Zrno gorušičino

I drugu im prispodobu iznese: »Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi. 32 Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama.«


33 Kvasac

I drugu im kaza prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne.«


34 Isus poučava narod u prispodobama

Sve je to Isus mnoštvu zborio u prispodobama. I ništa im nije zborio bez prispodoba – 35 da se ispuni što je rečeno po proroku: Otvorit ću u prispodobama usta svoja,
iznijet ću što je sakriveno
od postanka svijeta.


36 Isus tumači prispodobu o kukolju

Tada otpusti mnoštvo i uđe u kuću. Pristupe mu učenici govoreći: »Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi.« 37 On odgovori: »Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji. 38 Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. 39 Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. 40 Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta. 41 Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike 42 i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. 43 Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega.«
»Tko ima uši, neka čuje!«


44 Blago i dragocjeni biser

»Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu.«
45 »Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem: 46 pronađe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga.«


47 Ribarska mreža

»Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe48 Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace. 49 Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih 50 i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi.«


51 Završetak prispodoba: nove i stare istine

»Jeste li sve ovo razumjeli?« Odgovore mu: »Jesmo.« 52 A on će im: »Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro


53 Posjet Nazaretu

Kad Isus završi sve ove prispodobe, ode odande. 54 I dođe u svoj zavičaj. Naučavaše ih u njihovoj sinagogi te zapanjeni govorahu: »Odakle ovomu ta mudrost i te čudesne sile? 55 Nije li ovo drvodjeljin sin? Nije li mu majka Marija, a braća Jakov, i Josip, i Šimun, i Juda? 56 I sestre mu nisu li sve među nama? Odakle mu sve to?« 57 I sablažnjavahu se zbog njega.
A Isus im reče: »Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i u svom domu.« 58 I ne učini ondje mnogo čudesa zbog njihove nevjere.

     13:1-51: Prispodobe o Kraljevstvu. Isus govori o skrivenim misterijima Božjeg kraljevstva prisutnog u Crkvi. Od sedam prispodoba, samo u Mateju nalazimo prispodobe o Sijačui Kukolju (13:24-30), Blagu (13:44), Dragocjenom Biseru (13:45-46) i Ribarskoj mreži (13:47-50).

13:11

     13:11 vama: Isus govori prispodobe „velikim mnoštvima“ (13:2), ali ih objašnjava samo svojim učenicima. Iako su slike jasne – preuzete iz svakodnevnog života – dublje istine ostaju skrivene nevjernima (13:9, 13:13).

     otajstva kraljevstva: Učenici, koji Isusa prihvaćaju s vjerom, imaju privilegiju spoznati Božje misterije (13:36-43). Isusova privatna pouka učenika odražava njegovu namjeru da Crkvu ustroji hijerarhijski. Svoj autoritet povjerava apostolima (i njihovim nasljednicima) kako bi upravljali sakramentima (28:19; Iv 20:23; 1 Kor 11:25) i prenosili Božju istinu kroz svoje naučavanje (28:20; Iv 17:17-20; 1 Kor 4:1; KKC 888-890).

     13:14-15: Upućuje na Izaiju 6:9-10. Bog je poslao proroka Izaiju da propovijeda sud Izraelcima zbog njihove nevjernosti Savezu. Slično tome, Isus koristi prispodobe kako bi objavio Božji sud nevjernicima svoga naraštaja (Mk 4:12; Lk 8:10).

     13:18-23: Prispodoba o sijaču prikazuje kako ravnodušni odgovori na riječ o Kraljevstvu (13:19) ostaju neplodni (KKC 29). Ometanja dolaze iz svijeta (13:22; 19:24), tijela (13:21; 10:22; 26:41) i od đavla (13:19; 10:28). S druge strane, plodonosna srca donose obilje plodova (13:23). Plod je čest biblijski simbol za dobra djela i vjernost koja proizlazi iz Božje milosti (7:17; 12:33; usp. Ps 1:1-3; Jer 17:10; Iv 15:5; Gal 5:22-23).

13:18-23

     13:25 kukolj: Vjerojatno se odnosi na biljku zvanju „ljulj“, blago otrovnu i sličnu pšenici u ranim fazama rasta. Tek kada potpuno sazrije, može se razlikovati od pšenice (13:30).

13:25
13:32

     13:32 Razvije se u stablo: Prispodoba o gorušičinom zrnu naglašava kontrast između veličine sjemena i odraslog grma, koji može narasti do tri metra visine. Isus također započinje kraljevstvo s malom skupinom učenika, očekujući da ono naraste u svjetsku Crkvu.

     Slične metafore u Starom zavjetu prikazuju velika carstva kao velika stabla (Ez 31:1-13; Dan 4:12), uključujući izraelsko kraljevstvo (Ez 17:22-24). Ovdje ptice simboliziraju poganske narode. Isusova prispodoba upućuje na širenje evanđelja i prihvaćanje pogana u Crkvu (28:19).

     13:33 kao kvasac: Iako kvasac ponekad simbolizira zlo u svijetu (16:5-12; 1 Kor 5:6-8), ovdje ima pozitivno značenje. Na jednoj razini, kvasac predstavlja milost kraljevstva koja posvećuje svijet preko Crkve. Na osobnoj razini, kvasac je pojedini kršćanin koji donosi evanđelje onima oko sebe.

     tri mjere brašna: Otprilike 22 kilograma brašna, što simbolizira svijet. Prispodoba naglašava veliki nesrazmjer: malo kvasca je skriveno, ali aktivno uzdiže veliku količinu tijesta.

13:33

     13:35 po proroku: Upućuje na Psalam 78:2, koji se pripisuje Asafu. U 2 Ljetopisa 29:30 grčkog Starog zavjeta Asaf je nazvan „prorokom“. U svakom slučaju, svi starozavjetni pisci bili su nadahnuti Duhom i na taj način proroci (usp. 22:43; 2 Pt 1:20-21).

     što je skriveno: Psalam 78:2 naglašava pozitivnu funkciju prispodoba: one prosvjetljuju ponizne otkrivajući im Božje misterije.

13:35

     Proučavanje riječi: Prispodobe (13:3). Grčka riječ parabole označava „usporedbu“ između dviju stvari radi ilustracije. Pojavljuje se 48 puta u sinoptičkim evanđeljima za kratke priče koje koriste poznate slike i izraze kako bi ilustrirale istinu ili izazvale uvriježena razmišljanja o životu i vjeri.

     U grčkoj verziji Starog zavjeta (Septuaginti) često prevodi hebrejsku riječ mašal, koja označava književne oblike poput izreka (1 Sam 10:12; 1 Kr 4:32), zagonetki (Ps 49:4; Sir 47:15) i alegorija (Ez 17:2; 24:3).

     Isus koristi prispodobe u Novom zavjetu s dvostrukom svrhom:

     (1) Prispodobe pozivaju ponizne da uđu dublje u slike i shvate Božju istinu (Mt 11:25; Mk 4:33). Opisuju zemaljske prizore koji otkrivaju nebeske misterije.

     (2) S druge strane, one zasljepljuju ohole i skrivaju božanske misterije od nedostojnih. Prispodobe stoga imaju i drugu, premda negativnu, funkciju te se izgovaraju kao osuda nevjernima (Iz 6:9-10).

     U Matejevom evanđelju Isus prelazi s izravnog naučavanja (poglavlja 5-7) na prispodobe (poglavlje 13) odmah nakon što su ga farizeji odbacili (12:14). Poput starozavjetnih proroka Jotama (Suci 9:7-15) i Natana (2 Sam 12:1-6), Isus govori prispodobe kako bi poučio vjernike i osudio nevjernike.

     13:36-43: Konačno razdvajanje dobra i zla. Božje strpljenje prema grijehu i zlu u svijetu trajat će samo do Posljednjeg suda; u međuvremenu, sveci i grešnici će nastaviti živjeti zajedno unutar Crkve.

     13:36 uđe u kuću: Isus preusmjerava pažnju s „velikih mnoštava“ (13:2) na privatnu pouku učenika.​​

13:36
13:39

     13:39 Žetva: Biblijska slika za Dan Gospodnji – vrijeme kada će Bog suditi svim narodima (3:12; usp. Jer 51:33; Hoš 6:11; Joel 3:13; Otk 14:14-16).

13:42

     13:42 škrgut zubi: Zli će doživjeti kaznu (KKC 1034).

13:43

     13:43 zasjati poput sunca: Oni koji uskrsnu na vječni život dijelit će Isusovu slavu. Ova slika podsjeća na Danijela 12:3, gdje pravednici blistaju poput zvijezda u vječnosti (Dan 12:1-4).

     13:44-46: Dvije prispodobe, Skriveno blago (13:44) i Dragocjeni biser (13:45-46), naglašavaju istu poantu. Obje ističu da je vrijednost kraljevstva neprocjenjiva i da je potrebno odreći se zemaljskih vezanosti kako bi ga se steklo (19:21, 29; Fil 3:8). To može značiti doslovno siromaštvo (redovničko) ili duhovno siromaštvo (5:3) za one čije životno stanje uključuje posjedovanje imovine (laici) (KKC 546).

     Alegorijski: Krist je sam veliko blago skriveno u polju starozavjetnih Pisama. Tek u svjetlu njegova Križa i Uskrsnuća mogu se u potpunosti razumjeti tajne Staroga zavjeta koje navješćuju dolazak Božjega Sina.

13:47-50

     13:47-50: Prispodoba o Mreži prikazuje Sudnji dan kada će pravednici biti odvojeni od zlih (usporedba 13:49 s 25:32). Do tog događaja, muškarci i žene okupljaju se u kraljevstvo iz svih naroda, baš kao što mreža povučena kroz more skuplja razne vrste riba. Ribiči iz prispodobe su apostoli i misionari Crkve (vidi 4:18-19). Anđeli se drugdje povezuju s Kristovim dolaskom na sud (16:27; 2 Sol 1:7).

     13:52 svaki pismoznanac: Pravni stručnjaci u židovstvu prvog stoljeća. Ovdje označava apostole poučene za kraljevstvo. Isus ih osposobljava za evangelizaciju i katehizaciju (28:18-20) svijeta o blagima skrivenim u starom Savezu i očitovanima u novom. Matejevo vlastito služenje slijedi ovaj obrazac: neprestano citira Stari zavjet kako bi objasnio njegovo ispunjenje u Isusu Kristu.

13:52

     13:55 braća: Ovaj dio objašnjen je i u 12:46Novi zavjet često spominje Isusovu braću (13:55; Mk 3:31; 6:3; Lk 8:19; Iv 2:12; 7:3; Dj 1:14; Gal 1:19). No, Crkva uči da je Isusova Majka, Marija, ostala djevica cijeloga života. Takozvana Isusova „braća“ su stoga njegovi rođaci, a ne Marijina djeca.
Četiri dokaza podržavaju ovu crkvenu tradiciju:

     (1) Ova braća nikada nisu nazvana Marijinom djecom, dok je Isus izričito nazvan njenim sinom (Iv 2:1; 19:25; Dj 1:14).

     (2) Dva spomenuta imena u 27:56, Jakov i Josip, sinovi su druge „Marije“ (Mk 15:40).

     (3) Malo je vjerojatno da bi Isus povjerio svoju Majku apostolu Ivanu na križu da je imala druge sinove koji bi se brinuli o njoj (Iv 19:26-27).

     (4) Riječ „braća“ (grč. ἀδελφοί, adelphoi) ima šire značenje od rođene braće. Budući da hebrejski jezik nije imao posebnu riječ za „rođaka“, u Bibliji se „braća“ često koristi za šire rodbinske odnose. U grčkom prijevodu Starog zavjeta, „brat“ može označavati gotovo bliskog rođaka (1 Ljet 23:21-22), daljeg srodnika (Pnz 23:7; 2 Kr 10:13-14), ujaka ili nećaka (Post 13:8) ili osobe povezane savezom (2 Sam 1:26; usp. 1 Sam 18:3). Ova se tradicija nastavlja u Novom zavjetu, gdje se „braća“ odnosi na Izraelce (Rim 9:3) ili na kršćane u Novom savezu (Rim 8:29; 12:1; Kol 1:2; Heb 2:11; Jak 1:2; KKC 500).

13:55
bottom of page