20
22
23
24
25
26
27
28
19
Evanđelje po Mateju
Poglavlje 16
1 Znak Jonin
Pristupe k njemu farizeji i saduceji. Iskušavajući ga, zatraže da im pokaže kakav znak s neba. 2 On im odgovori: »Uvečer govorite: ‘Bit će vedro, nebo se žari.’ 3 A ujutro: ‘Danas će nevrijeme, nebo se tamno zacrvenjelo.’ Lice neba znadete rasuditi, a znakove vremenâ ne znate. 4 Naraštaj opak i preljubnički znak trâži, ali mu se znak neće dati doli znak Jonin.« Tada ih ostavi i ode.
5 Kvasac farizejski i saducejski
Učenici dođoše prijeko, a zaboraviše ponijeti kruha. 6 A Isus im reče: »Pazite, čuvajte se kvasca farizejskog i saducejskog!« 7 Oni zamišljeni među sobom govorahu: »Kruha ne ponijesmo.« 8 Zamijetio to Isus pa reče: »Što ste zamišljeni, malovjerni, da kruha nemate? 9 Zar još ne shvaćate, ne sjećate li se onih pet kruhova na pet tisuća i koliko košara nakupiste? 10 I onih sedam kruhova na četiri tisuće i koliko košara nakupiste? 11 Kako onda ne shvaćate da vam to ne rekoh o kruhu? Nego, čuvajte se kvasca farizejskog i saducejskog.« 12 Tada razumješe kako im ne reče da se čuvaju kvasca krušnoga, nego nauka farizejskog i saducejskoga.
13 Ispovijest Petrova
Kad Isus dođe u krajeve Cezareje Filipove, upita učenike: »Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?« 14 Oni rekoše: »Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od prorokâ.« 15 Kaže im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« 16 Šimun Petar prihvati i reče: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.« 17 Nato Isus reče njemu: »Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. 18 A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. 19 Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.« 20 Tada zaprijeti učenicima neka nikomu ne reknu da je on Krist.
21 Prvi navještaj muke i uskrsnuća
Otada poče Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.
22 Petar ga uze na stranu i poče odvraćati: »Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!« 23 Isus se okrene i reče Petru: »Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!«
24 Uvjeti nasljedovanja Isusova
Tada Isus reče svojim učenicima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. 25 Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga. 26 Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj? 27 Doći će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojim i tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim.«
28 »Zaista, kažem vam, neki od ovdje nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide Sina Čovječjega gdje dolazi sa svojim kraljevstvom.«
16:1 znak s neba: Ovi vođe tumače znakove na nebu kako bi predvidjeli vrijeme, a ipak su slijepi za duhovne stvari (15:14; 23:16). Isus odbija činiti čudesa za one koji nisu uvjereni u njegovu vlast – ona je već očita kroz njegova ozdravljenja (11:2-5; 1 Kor 1:22).
16:4 znak Jonin: Odnosi se na Isusovo uskrsnuće. Tumačenje ovog dijela nalazi se u 12:41.
16:11 kvasca: Simbolizira djelotvoran i skriven utjecaj (13:33). Ovdje ima negativno značenje, jer predstavlja opasno naučavanje farizeja i saduceja, koji sprječavaju druge da uđu u kraljevstvo (12:24; 22:23; 23:13). Isusovo upozorenje priprema teren za sljedeći odlomak, gdje osigurava prijenos istinskog kršćanskog nauka preko Petra.
16:13-20: Evanđelja općenito ističu Petrovu premoć među učenicima (10:2; Lk 22:31-32; Iv 1:42; 21:15-18). Ovaj odlomak jasno definira njegovu ulogu.
Isusov blagoslov nad Petrom nadovezuje se na starozavjetnu tradiciju o Davidovu savezu. Ključni pojmovi i slike (Krist / Sin Boga živoga / stijena / sagraditi / vrata paklena / ključevi / kraljevstvo) povezani su s izraelskim kraljevstvom uspostavljenim pod Davidom i potvrđenim Salomonovom izgradnjom Hrama (2 Sam 7:4-17; Ps 2:7; 89; 132). Premda je Davidovo kraljevstvo propalo 586. pr. Kr., Isus naviješta njegovu obnovu u Novome savezu (Mk 11:10; Lk 1:32-33; Dj 15:15-18). Krist je dugo očekivani "Sin Davidov", koji obnavlja i preobražava drevno kraljevstvo u Crkvi. Dodatno objašnjenje nalazi se u uvodu u Matejevo evanđelje pod naslovom Tema.
Prvi vatikanski koncil (1870.) oslonio se na ovaj odlomak kao biblijski temelj za primat Petra i sljedećih papa. Koncilsko tumačenje obuhvaća pet točaka nauka:
(1) Učiteljstvo izgrađeno na Petru ustanovio je sam Isus Krist.
(2) Petar ima jedinstvenu ulogu glavnog učitelja i upravitelja (primat jurisdikcije) nad Crkvom.
(3) Petar je vidljivi poglavar Crkve.
(4) Petrova vlast prenosi se na njegove nasljednike.
(5) Po Petru, Krist osobno jamči nepogrješivo očuvanje evanđelja u Crkvi.
16:13 Cezareje Filipove: Pretežito poganski grad sjeverno od Palestine. Izvorno je bio poznat kao Panion (ili Paneas) zbog hrama posvećenog grčko-rimskom bogu Panu. Kada je Herod Veliki sin Filip postao tetrarh toga područja (4. pr. Kr. – 33. g.), obnovio je grad i nazvao ga u čast cara Tiberija, dodavši svoje ime kako bi ga razlikovao od judejskoga priobalnog grada Cezareje.
16:16 Sin Boga živoga: Petrovo ispovijedanje ima dvostruko značenje:
(1) Kao poglavar i glasnogovornik Crkve, proglašava otajstvo Kristova božanstva (11:25-27; 14:33).
(2) Prepoznaje Isusa kao očekivanog Mesiju-kralja Izraela (26:63; Iv 1:49). Bliska povezanost naslova Krist i Sin odražava starozavjetne tradicije, gdje su izraelski kraljevi imali poseban odnos s Bogom kao njegovi sinovi (2 Sam 7:14; Ps 2:7; 89:27; KKC 436, 439, 442).
16:17 Blago tebi: Isus blagoslivlja Petra i uzvisuje ga kao glavnog patrijarha Novoga saveza. Paralela između Knjige Postanka i Isusovih riječi (16:17-19) sugerira da Petar u povijesti spasenja zauzima ulogu sličnu Abrahamovoj:
(1) Obojica su blagoslovljeni od Boga (Post 14:19).
(2) Obojica odgovaraju junačkom vjerom (Heb 11:8).
(3) Obojica primaju božansko poslanje (Post 12:1-3).
(4) Obojici je promijenjeno ime (Post 17:5).
(5) Obojica su nazvani "stijenom" (Iz 51:1-2).
(6) Obojici je zajamčena pobjeda nad "vratima" neprijatelja (Post 22:17).
Šimune, sine Jonin: S obzirom na to da se Petrov otac zapravo zove "Ivan" (Iv 1:42), ovaj naziv može imati simboličko značenje:
(1) Isusova uloga novog Jone (12:39-41) može sugerirati da Petra vidi kao svog duhovnog sina.
(2) Budući da hebrejsko ime "Jona" znači "golub", Isus može ukazivati na odnos između Petra i Svetoga Duha. Doista, isti Duh koji je potvrdio Isusovo Sinovstvo u obliku goluba (3:16) sada nadahnjuje Petrovu ispovijest.
tijelo i krv: Semitski izraz za ljudska bića, koji naglašava njihove prirodne ograničenosti i slabosti (Sir 14:18; Gal 1:16).
16:18 sagradit ću: Isus prikazuje Crkvu kao duhovni hram (1 Kor 3:16-17; 2 Kor 6:16; Ef 2:19-22; 1 Pt 2:4-8). Kao što je Salomon bio Davidov sin i pomazanik koji je u Starom zavjetu gradio Hram, tako je Isus Davidov Sin (16:16) i pomazani Mesija koji gradi Crkvu u Novom zavjetu. Isus se na drugim mjestima uspoređuje s kraljem Salomonom, ali ističe i svoju nadmoć nad njim (12:42). Također tumačeno u 7:24.
Crkvu svoju: Među evanđeljima, jedino Matej koristi riječ Crkva (18:17). Ta se riječ često koristi u grčkom Starom zavjetu za "skupštinu" ili "zajednicu" Izraela ujedinjenu s Bogom. Isus je koristi na sličan način za zajednicu Novoga saveza.
vrata paklena: Od svih evanđelista samo Matej koristi riječ Crkva (18:17). Ovaj se izraz često pojavljuje u grčkom prijevodu Starog zavjeta (Septuaginti) kao oznaka za "zbor" ili "skupštinu" Izraela, zajednicu vjernih koji su sjedinjeni s Bogom. Isus ga ovdje koristi na sličan način za zajednicu Novoga saveza.
U širem smislu, Hades označava i središte sila zla koje donose smrt i prijevaru (Otk 6:8; 20:1-3). Prema židovskoj predaji, temeljni kamen ('eben shetiyyah) jeruzalemskog Hrama zatvarao je i pečatio duboki ponor koji je vodio u podzemni svijet (Otk 9:1-2; 20:1-3). Hram, čvrsto smješten na stijeni, smatran je središtem kozmosa i vezom između neba i Podzemlja.
Na temelju ovog simbolizma, Isus jamči da sile smrti i prijevare neće nadvladati Crkvu – tj. novi Hram sagrađen na Petru. On daje Petru (i njegovim nasljednicima) vlast da zadrži zabludu pod kontrolom i vjerno naviješta evanđelje (KKC 552).
Proučavanje riječi: Petar (16:18) - Petros (grč.): Muška imenica koja znači "stijena" ili "kamen". Iako je u grčkom jeziku to uobičajena riječ, nema dokaza da je ikada prije Isusa korištena kao osobno ime. To pojačava simboliku: Šimun osobno postaje stijena na kojoj Isus gradi Crkvu.
Daljnji dokazi iz Novog zavjeta upućuju na to da su Isusove riječi izvorno bile izrečene na aramejskom. U tom jeziku riječ kepha odgovara Petrovom imenu i označava "veliku stijenu", prikladnu za temelj zgrade. Ovaj aramejski oblik imena sačuvan je u Novom zavjetu devet puta kao Kefa (Iv 1:42; 1 Kor 1:12; 15:5; Gal 1:18; 2:9 itd.).
Na drugoj razini, Petrova promjena imena podsjeća na starozavjetne događaje kada je Bog promijenio Abramovo ime u Abraham (Post 17:5) i Jakovljevo u Izrael (Post 32:28). Petar sada stoji u toj biblijskoj tradiciji, gdje novo ime označava novu ulogu danu od Boga u povijesti spasenja. U Petrovu slučaju, Isus ga određuje kao temeljnog kamena Crkve Novoga saveza.
Kao što su hramovi u Starom zavjetu građeni na velikom kamenu (1 Kr 5:17; Ezra 3:10), tako Isus svoju Crkvu gradi na Petrovoj stijeni (usp. Ef 2:20; Otk 21:14).
16:19 ključeve: Simbol učiteljske vlasti (Lk 11:52). Isus posvećuje Petra kao glavnog učitelja Crkve, a njegova će služba trajati kroz njegove nasljednike. Množina ključeva može upućivati na povezanost s "vratima" iz 16:18 te značiti da Petrova služba, među ostalim, uključuje i vlast oslobađanja pravednih duša zatočenih u Podzemlju, koje su određene za nebo.
U starozavjetnom Davidovu kraljevstvu kralj je imenovao vijeće ministara zaduženih za određene zadatke (1 Kr 4:1-6; 2 Kr 18:37). Među njima je prvi ministar imao poseban status i vlast, nalazeći se odmah iza kralja po važnosti. Ovakva struktura vlasti bila je uobičajena u kraljevstvima drevnog Bliskog istoka (usp. Post 41:39-43; Est 3:1-2). Isus ovdje priziva Iz 22:15-25, gdje se služba prvog ministra prenosi na nasljednika simboličnim činom predaje "ključa kuće [tj. kraljevstva] Davidova" (Iz 22:22).
U Matejevu evanđelju Isus je novi Davidov kralj, koji postavlja Petra za prvog ministra u kraljevstvu nebeskom, tj. u Crkvi. Kao u Iz 22, Petrova služba nije ograničena samo na njega osobno, već je predviđena da traje kroz nasljednike. Petrova služba trajat će dokle god traje samo kraljevstvo. Povjerivši mu ključeve, Isus Petrovu vlast povezuje sa svojom vlastitom kraljevskom vlašću (usp. Otk 1:18; 3:7).
što god odriješiš ... bit će odriješeno: Ova fraza bila je poznata u židovskoj književnosti i nosi nekoliko značenja:
(1) Označava učiteljsku vlast i sposobnost donošenja obvezujućih odluka. Rabini su donosili "obvezujuća" tumačenja Zakona.
(2) Označava vlast uključivanja ili isključivanja članova vjerske zajednice.
(3) Upućuje na vlast opraštanja grijeha (Targum Neofiti uz Post 4:7). Glagol "razriješiti" u tom je značenju upotrijebljen u Otk 1:5 (prijevod: "oslobodio") te kod ranih crkvenih otaca (usp. Iv 20:23).
Petar je tako postavljen za glavnog učitelja i upravitelja kraljevstva. Kroz njega, nebo upravlja Crkvom na zemlji (usp. Iv 21:15-17; 1 Tim 3:15; KKC 553, 1445).
16:23 sotono: U suprotnosti s Isusovim blagoslovom nad Petrom u 16:17, ovdje ga Isus kori. Petrovo ispovijedanje vjere (16:16) bilo je nadahnuto od Oca, ali sada njegove ljudske misli odbacuju ideju trpećeg Mesije. Sam po sebi, ne može razumjeti duhovnu nužnost Isusove muke radi spasenja grešnika.
16:24 uzme svoj križ: Isusov izazov dolazi nakon prve najave muke (16:21). Naglašava da su patnja i odricanje temeljni u kršćanskom životu (usp. Rim 8:17; Kol 1:24; KKC 618).