20
22
23
24
25
26
27
28
19
Evanđelje po Mateju
Poglavlje 3
1 Propovijedanje Ivana Krstitelja
U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji: 2 »Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!« 3 Ovo je uistinu onaj o kom proreče Izaija prorok:
Glas viče u pustinji:
Pripravite put Gospodinu,
poravnite mu staze!
4 Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožnat pojas oko bokova; hranom mu bijahu skakavci i divlji med. 5 Grnuo k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordanska. 6 Primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe.
7 Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje, reče im: »Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe? 8 Donòsite dakle plod dostojan obraćenja. 9 I ne usudite se govoriti u sebi: ‘Imamo oca Abrahama!’ Jer, kažem vam, Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu. 10 Već je sjekira položena na korijen stablima. Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca.«
11 »Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. 12 U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim.«
13 Krštenje Isusovo
Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti. 14 Ivan ga odvraćaše: »Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš?« 15 Ali mu Isus odgovori: »Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!« Tada mu popusti. 16 Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj. 17 I eto glasa s neba: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!«
3:1 Ivan Krstitelj: Prethodnik Mesije. Levijevac (Lk 1,5) i rođak Isusa (Lk 1:36), Ivan je bio smatran prorokom od mnogih Židova (21:26), pa čak i od samog Isusa (11:9). Njegovu je poruku pratila strogost života, pokora i samoodricanje. Ivanova odjeća (3:4) podsjeća na starozavjetnog proroka Iliju koji je "nosio haljinu od dlake i kožnat pojas oko bokova". Očekivalo se da će se lik sličan Iliji vratiti prije Mesije (Mal 4:5) kako bi započeo obnovu Izraelovih plemena (Sir 48:10).
3:2 kraljevstvo nebesko: Sveobuhvatna tema Matejeva evanđelja. Izraz se pojavljuje 32 puta u evanđelju i po značenju je ekvivalentan izrazu "kraljevstvo Božje" (19:23-24). U izvornom židovskom kontekstu riječi "nebesko" pomagale su razlikovati kraljevstvo koje su naviještali Ivan (3:2) i Isus (4:17) od popularnih nada u doslovnu obnovu izraelskog političkog carstva (Dj 1:6). Umjesto toga, to je kraljevstvo koje dolazi od Oca na nebesima (6:10). Prisutnost kraljevstva posreduje Crkva kroz povijest (16:18-19); ipak, njegova će se potpuna manifestacija dogoditi tek pri Kristovu dolasku u slavi (25:31-46). Vidi uvod u Mateja: Tema.
3:3 Glas viče: Citat iz Iz 40:3. Izaijino proročište opisuje Ivanovu misiju: on je važna osoba koja pripravlja put Gospodinu. Sva četiri evanđelja povezuju Izaijine riječi s Ivanovim djelovanjem (Mk 1:3; Lk 3:4; Iv 1:23).
3:6 rijeci Jordanu: Prolazi duž istočne strane Palestine. Njen izvor počinje sjeverno od Galilejskog jezera, a teče prema jugu u Mrtvo more. U Starom zavjetu, Jordan je povezan s Božjim izbavljenjem. Poput Crvenog mora, ona se razdvojila kako bi Izraelci mogli prijeći po suhom i naslijediti Obećanu zemlju (Još 3:14-17). Naaman Sirijac bio je očišćen od gube na ovom mjestu kada je sedam puta "uronio" u rijeku na Elizejevu zapovijed (2. Kraljevima 5:14). Oba starozavjetna događaja predočavaju spasonosnu snagu sakramenta krštenja.
3:11 Ja vas, istina, krstim: Ivanovo krštenje razlikovalo se od sakramentalnog krštenja, koje donosi oproštenje i regenerirajuću milost opravdavajuće vjere (Dj 2:38). Njegovo je krštenje bilo vidljiv znak pokajanja i pripreme za Mesiju (Iz 1:16; Heb 9:10).
vodom: Ivan je provodio krštenje isključivo vodom kao znak očišćenja. No, kao što je pokazano u Noino doba, sama voda ne može očistiti dušu; grešnost ljudskog srca ostala je nepromijenjena čak i nakon potopa (Post 6:5; 8:21). Samo sakrament krštenja ulijeva Duha Svetoga (Iv 3,5) i označava posvojenje u Božju obitelj (Mt 28:19).
ognjem: Simbol Boga i njegova pročišćavajućeg suda (Pnz 4:24; Sir 2:5; Iz 4:3-5; Djela 2:3-4).
3:15 dolikuje nam: Isus je bezgrešan i nema potrebe za Ivanovim krštenjem (Heb 4:15; 1 Pet 2:22). Međutim, On se ipak podvrgava obredu da se identificira s grešnicima i uskladi s Božjim planom. Isus izvršava odredbe Starog saveza da bi ih ispunio i usavršio u Novom (5:17; Lk 2:21-28). Mistički, Isusovo krštenje predočava kršćanski sakrament. Voda, Duh i božanski glas označavaju učinke krštenja pri čemu se duša čisti (Djela 22:16), dijeli se milost Duha Svetoga (3:11; 1 Kor 12:13), a primatelj se usvaja kao ljubljeno dijete Božje (3:17; Gal 3:26-27).
Proučavanje riječi: Pravednost (Grč. Dikaiosune) - označava ispravnost i vjernost Boga i njegovog naroda (Pnz 6:25; Iz 48:18). Ova riječ dio je prepoznatljivog saveznog rječnika koji se proteže kroz cijelu Bibliju. U Matejevu evanđelju pojavljuje se sedam puta, a u ostatku Novog zavjeta 85 puta.
(1) Božja pravednost obilježje je njegove biti (svetosti) i očituje se kroz njegova spasiteljska djela i brigu za Izrael (Pnz 32:4; Iz 5:16; 42:6). Bog je pravedan jer savršeno ispunjava svoj savez s Izraelom kao božanski Otac. Novi se zavjet gradi na ovom temelju: Bog sada pokazuje svoju pravednost kroz spasiteljsko djelo Isusa Krista. Novi savez potvrđen je Isusovom poslušnošću Ocu (3:15; Rim 3:21-26) i naviješta se u evanđelju (Rim 1:16-17).
(2) Za Božji narod, pravednost je Kristov dar Novoga saveza. Najprije se daje u krštenju i prima vjerom (Rim 5:17). Označava nečiji obnovljeni odnos s Bogom kao posvojenog sina ili kćeri. Ovaj dar pravednosti može se povećati kroz ljubav i poslušnost Božjem saveznom zakonu (5:6; 6:33; Rim 6:16; Ef 4:24; 1 Pet 2:24; 1 Iv 3:7).
3:16 s neba: Ova epizoda otkriva Presveto Trojstvo: Otac govori, Sin se krsti, a Duh Sveti silazi u obliku goluba.