Biblijski prikaz anđela

Biblija ne donosi detaljan popis svih redova anđela, ali kroz različite tekstove prepoznajemo nekoliko skupina s posebnim ulogama u Božjem naumu. Neki su blizu Božjeg prijestolja, neprestano slaveći Njegovu svetost, dok su drugi poslani kao glasnici ljudima. Najpoznatiji među njima su serafini, kerubini, arkanđeli i anđeli.

Njihov izgled u Bibliji opisan je riječima, a njihova prisutnost otkriva bogatstvo duhovnog svijeta koji nam Sveto pismo predstavlja.

Anđeli

Mal’akh (מַלְאָךְ) ili Angelos (ἄγγελος) je glasnik, zadatak, opis posla. Nije bitno ono što on jest, već što radi. To je funkcija bića, a ne opis bića. Najveći broj anđela u Bibliji nije imenovan niti opisivan osim jednostavnim izrazom „anđeo Gospodnji.“ Ovi anđeli djeluju u ime Boga, prenoseći poruke u njegovo ime i djelujući kao „duhovna služenja“ za „one koji će naslijediti spasenje“ (Heb. 1:14).

Anđeli govore mnogim ljudima u Bibliji, od Hagare, Abrahama, i Jakova, do proroka podijeljenog kraljevstva, Marije, Josipa, Petra i Pavla. Često anđeli donose poruke kao citate od Boga s izrazom „kaže Gospodin.“ Povremeno, oni čak govore u Božje ime, koristeći zamjenice u prvom licu kako bi objasnili Božje postupke, kao što je: „Ja sam vas izveo iz Egipta...“ (Suci 2:1). Ponekad je nejasno tko govori, da li je to Bog ili anđeo koji govori u njegovo ime.

No, anđeli rade mnogo više od toga da govore: oni spašavaju Lota i njegovu obitelj (Post. 19), protive se Bileamu i njegovoj magarici (Brojevi 22), gotovo uništavaju Jeruzalem zbog Davidova grijeha (2 Sam. 24), a možda najdramatičnije, ubijaju 185.000 asirskih vojnika preko noći (2 Kr. 19:35). Često se pojavljuju držeći mač (Brojevi 22:31, 2Sam. 24:16).

Arkanđeli

Unatoč svom nazivu, koji na grčkom znači "prvi anđeli" ili "vođa anđela", arkanđeli su tradicionalno zauzimali niži položaj u anđeoskoj hijerarhiji u srednjovjekovnom kršćanstvu (možda zbog svojih relativno jednostavnih, humanističkih obilježja). Međutim, oni zauzimaju uzvišenije mjesto u židovskoj hijerarhiji zahvaljujući svojim imenima i označavanju kao "prinčevi" u nekoliko odlomaka.

Arkanđeo Mihael

Jedini anđeli u Bibliji s pojedinačnim imenima su svi arkanđeli. Tri su najčešće prihvaćena, iako pravoslavni kršćani imaju puno duži popis:

Mihael (Dan. 10:10-21, 12:1; Juda 1:9, Otk. 12:7) — "Veliki princ i zaštitnik" koji se bori protiv Sotone i drugih demon-prinčeva.

Gabrijel (Dan. 8:15-16, 9:20-22; Luka 1:19, 1:26-27) — Tumači Danielove vizije i najavljuje Zahariji i Mariji dolazak njihovih djece.

Rafael (Tobit 5:4 i throughout) — Prati Tobita na njegovom putovanju i pomaže mu u izgonu demona i liječenju slijepila. Ponekad je također povezan s Ivanom 5:1-4.

Ostali arkanđeli: Uri'el, Selafiel, Jegudiel, Barachiel i Jeremiel potiču iz 2. Ezdrasove, Enohove i drugih izvanbiblijskih tradicija te su poštovani u Istočnom pravoslavlju. Metatron se ponekad također klasificira kao arkanđeo.

Serafini

Serafin na slici prikazan je kao ognjeno biće s šest krila, ustrajno leteći oko Božjeg prijestolja.

Naziv Serafim (singular seraf – שָׂרָף) označava duhovna bića koja čuvaju Božje prijestolje. Lingvistički, riječ seraf na hebrejskom izravno je povezana s pojmom spaljivanja (שָׂרַף) i zmije (שָּׂרָף), zbog čega ih drevni izraelski zapisi često prikazuju kao ognjene, krilate zmije.

Pečati Ahaza, kralja Jude (iz ranog do sredine 8. stoljeća prije Krista)

Serafini su opisani kao ognjena, šestokrilna bića koja stoje u Božjoj prisutnosti. Jednim parom krila prekrivaju oči, drugim prekrivaju noge, dok trećim lete oko prijestolja Gospodnjeg. Njihova glavna uloga je štovanje i uzvisivanje Božje svetosti, a neprestano pjevaju jedan drugome: "Svet, svet, svet" (Izaija 6:3).

Iako se u Svetom pismu izričito spominju samo jednom, u Izaiji 6, njihova blizina Bogu donijela im je najviši položaj u većini srednjovjekovnih hijerarhija.

Serafi su stajali pred njim. Svaki je imao šest krila. Dvjema je zaklanjao lice svoje, dvjema noge svoje, a dvjema se lebdeći držao. (Izaija 6:2)

Kerubimi

Druga kategorija bili bi kerubimi (כְּרוּבִים). I serafini i kerubimi klasificirani su kao božanski čuvari prijestolja. Kerubimi u Bibliji radikalno se razlikuju od okruglih, malih bića s lukovima i strelicama kako ih obično prikazuju danas. Zapravo, oni su prilično zastrašujući, strašni zaštitnici — iako češće protiv čovječanstva nego u njegovu korist.

Kerubimi su zastrašujući, višekrilni čuvari Božje slave, često prikazani s nekoliko lica i krila.

Prvi put se pojavljuju u Postanku 3:24, zajedno s plamenim mačem, kako bi čuvali Edenski vrt od bilo koga tko bi pokušao ponovno ući nakon izgnanstva Adama i Eve:

I kad je bio prognao Adama,

postavi istočno od vrta

edenskog kerubine s mačem ognjenim,

iz kojega se vijao plamen, da čuvaju put k drvetu života.

U Ezekielu 1:5-11, kerubimi su opisani kao moćna bića s četiri lica i četiri krila, koja prekrivaju svoje tijelo. Njihova prisutnost je neizrecivo zastrašujuća, a njihovo kretanje povezano je s "kolicima" Božje slave, punim očiju. Ovaj spektakularni prikaz naglašava njihovu ulogu kao čuvara Božje svetosti, ujedno i zaštitnika Njegove moći i veličine:

Posred njega prikazaše se prilike, što su bile nalik na četiri živa bića. Izgled njihov bio je ovaj: Imala su priliku čovječju.

Svako je imalo četiri lica i svako od njih četiri krila.

Noge njihove bile su prave i stope njihove kao u teleta. Sijevale su kao mjed blistava.

Ruke čovječje pokazale se pod krilima njihovim na sve četiri strane, lica njihova i krila njihova.

Krila su se njihova doticala - nijesu se okretala, kada bi išla; svako je biće išlo naprema se.

Izgled lica njihova bio je ovaj: sprijeda imala su lice čovječje, zdesna lice lavovo, slijeva lice volujsko, unutra lice orlovo, u sva četiri bića.

Krila su njihova bila gore ispružena. Sa dva su se doticala, a sa dva su prekrivala tjelesa svoja.

No, postavlja se pitanje što je s tim bićima, posebno kerubimima iz Ezekiela, i način na koji su često prikazivani? Jesu li to četiri različita krilata bića (čovjek, lav, vol, orao) ili tetramorfi — jedno biće s četiri lica? Prikazi u rukopisima imaju mnogo toga za reći o ovoj temi.

Godine 1331. Nikola iz Lyre tvrdio je da Židovi i kršćani različito zamišljaju Ezekielove anđele: „Kako bih shvatio maštovitu viziju Ezekiela, ovdje sam postavio prikaze prema opisu Latina, kao i prema opisu Hebreja.“(Postilla litteralis)

Nikoline riječi i prateći dijagrami koji prikazuju hebrejske i latinske anđele kopirani su stotinama puta od strane drugih srednjovjekovnih pisara.

U ovoj kopiji iz 1403. godine, obje verzije su postavljene na jednu stranicu, kršćanska na lijevoj, a židovska na desnoj strani.

Prikaz kerubima prema Nikoli

Većina drugih srednjovjekovnih iluminiranih rukopisnih kopija Lyrine "Postilla litteralis" imaju kontrastne slike na dva uzastopna lista. Kao što je ovaj primjer iz 1402. godine, Italija, s kršćanskim i židovskim prikazima.

Lyra je vjerovao da postoji osnovna razlika između anđeoske mašte Židova i kršćana.

Je li Lyra bio u pravu? Imamo li drugih dokaza koji potvrđuju njegovu tvrdnju da su kršćani i Židovi na različite načine zamišljali i prikazivali ova nadnaravna bića?

Kršćanska strana je lakša za procijenit. Rani kršćanski prikazi Ezekielovih bića su nediskriminirajući — neki prikazuju četiri bića, a neki jedno tetramorfno biće.

Dobro je primjer freska iz 5. stoljeća s katedrale Aja Sofija.

Freska u Aya Sofiji

Iako su kršćanski umjetnički primjeri s četiri odvojena, anđeoska tijela također česti, postoji teološki razlog zašto je tetramorf mogao biti poželjan. Jeronimova tvrdnja iz 4. stoljeća da četiri bića predstavljaju četiri evanđelistа.

Do 6. stoljeća, Grgur Veliki koristi ovu simboliku kako bi potvrdio sinoptičku prirodu četiri evanđelja: „Ako pitate što Matej misli, očito je da to misle i Marko, Luka i Ivan. Stoga, 'svatko je imao četiri lica', jer je u svakom od njih spoznaja vjere ono što je istovremeno u sva četiri."

Rabulina evanđelja, Sirija, 6. stoljeće

Integrirani tetramorf može se vidjeti u Evanđelju iz Triera iz 8. stoljeća, gdje Matej (simbolički predstavljen kao "čovjek") također ima noge lava, orla i vola. Stoga je vjerojatno da je Lyra koristio ovu sinoptičku teologiju (gdje četiri evanđelistа predstavljaju četiri lica jedne istine) kada je tvrdio da kršćani zamišljaju ili prikazuju Ezekielove anđele kao jedno tetramorfno biće.

Prikaz Mateja u Evanđelju iz Triera, 8. stoljeće

No, što je s njegovom tvrdnjom o Židovima? Zašto misli da su Židovi protiv tetramorfnog prikaza i preferiraju prikaz četiri neovisna krilata bića?

Lyra se opsežno oslanjao na Rašija (velikog židovskog biblijskog komentatora iz 11. stoljeća), koji je, prema Lyri, "među svim židovskim egzegetama iznio najrazumnije argumente kako bi osvjetlio doslovno značenje teksta." Očekivali bismo da Raši bude temelj Lyriine tvrdnje o "hebrejskoj" verziji četiri anđeoska bića, od kojih svako ima jedno lice. No Raši ništa slično tome ne tvrdi. Raši tvrdi da je svako biće imalo četiri strane, a svaka strana četiri lica — ukupno šesnaest lica po biću.

Nekoliko desetljeća prije Lyre, španjolski rabin Solomon ibn Adaret (Rašba) upitan je je li dopušteno židovu "napraviti sliku lava na srebrnoj ili zlatnoj ploči radi liječenja bubrega, kao što je propisano u Knjizi lijekova?" On odgovara: "Čak i ako židov to napravi, to je dopušteno. Jer među nebeskim vojnicima nema slike lava koji stoji sam, niti orla, niti vola; nego je lice bića Merkave slika ovih četiri zvijeri zajedno."

Misticizam Merkabe ili Merkave je škola ranog židovskog misticizma, (100. pr. n. e. – 1000. n. e.), usredotočene na vizije poput onih koje se nalaze u Ezekielu

U suštini, Rašba tvrdi da židov ne smije crtati tetramorf, jer upravo tako izgledaju anđeoska bića. No, židov svakako smije crtati svako od četiri bića kao samostalne figure. Ova praksa vidljiva je u Leipziškom Mahzoru iz 1310. godine.

Ezekielova vizija u Leipziškom Mahzoru

Drugi židovski izvor ističe gađenje prema tetramorfnim prikazima. Mišljenje u Devarim Rabbah (2:20) navodi da je kralj Manaše postavio idol s četiri lica u Hramu, četiri u imitaciji/parodiji Ezekielovih bića. Na taj način povezujući tetramorf s idolima.

Naravno, srednjovjekovni židovski umjetnici nisu bili vezani tim zakonima i legendama. Na primjer, francuski pisar Shlomo bar Eliezer Hayim Hacohen ilustrirao je tetramorf na vrhu Jakovljevih ljestve 1340. godine.